Eto mene nakon skoro godinu dana sa iskustvom.
Prešao sam s njim samo 4.000km.
Napisaću opširniji tekst o njemu ali verujem da niko nema vremena (ni živaca), zato jednom rečju:
vredisvakuparu.Ne znam da li prvo da ga hvalim ili kudim no počeću sa hvalom jer vredi pomenuti u dve rečenice dok će pokude biti poduži tekst.
Vožen je samo po gradu i to strogom centru što znači da je većinu kilometraže, u za njega idealnim uslovima, prešao jedino Ustaničkom ulicom. U uslovima stani/kreni, prva/druga auto nema premca. Saznanje da ti bukvalno ne može niko ništa pri startu, a i kasnije trećom/četvrtom, stvara nenadjebiv osećaj gospodara situacijom. Nisam imao prilike da mi zameta neki GT model novije generacije, inače sve ostalo se nagledalo zadnjice ove tristaosmice. Koči malo oštrije. Pouzdano i kad zatreba - staje odmah.
Na autoputu je pesma. Užasno lak za vožnju, pravi odmor.
Vozio sam ga i do skijališta na Kopaoniku (leto) i tu se vidi njegova prava snaga uzbrdo. Pesma.
Neočekivano mali potrošač. Kažem mali, a ne znam koliko je to litara/100 jer nisam primetio nikakvu razliku u odnosu na 307 1.6 benz. kojeg isto smatram malim potrošačem, a očekivao sam daleko veću potrošnju.
Lanac koji poseduje u kombinaciji sa turbinom daje poseban zvuk. Nemac, a francuz. Kombinacija.
Ako ima još nečega za pohvaliti, dodaću.
A sada loše iskustvo...
Parkirao sam ga čim su najavili prvi sneg. Garaža topla, čista, ova sa slike.
Nakon 2 meseca me pozovu momci iz obezbeđenja i kažu da ima fleku ispod motora. Očistili jednom ali se napravila ponovo. Dođem, vidim ulje. Proverim nivo - malo iznad minimuma. Odmah pozovem majstora i pravac servis. Jave mi sutradan da "se sliva odnekle i ne mogu da ustanove odakle. Nije kod filtera nego negde iza. Moraće da izvade motor". Ok, samo radi i spašavaj.
Nakon par dana me pozovu da "kad imam vremena sednemo i popričamo, da mi pokažu slike i tako to...".
Auto ima rak. To je bilo ukratko... opširnije ide: Stavili su neki silikon na neki spoj jer tu i ne ide dihtung nego samo neki lepak i to je popustilo. Ali: radilica u načetom stanju, ima riseve. Prethodni (prvi) vlasnik ga je ili vozio bez ulja ili je pukao lanac pumpe ili nešto slično" jer su našli čak i neki delić tako nečeg. Lamela i korpa fabrički ali stigli do pola. Prijateljski savet mi je da "vozim kolko vozim i utopim to" jer su delovi za njega otrov.
Vratim se kući, kao da mi je umro neko. Bolestan. I on i ja.
Sednem u njega, slušam kako radi. Poteram - on ide kao i uvek. Sve je ok ali ima rak. Ne zna se koliko će još.
Pa onda razmišljam: ok. Skup auto, skupi delovi. Pa šta bi se desilo da stvarno posedujem skup auto? Da u startu kukam kako su otrov delovi?
Nakon ovih 150 KS mi ne pada na pamet da sednem u slabiji. Sve ispod 136 na pr. je smejurija jer sam nekada posedovao i 305 1.9 SRI sa 135 KS.
307 me je služio kao nijedan do sada, a da je loš 308?
Što se tiče enterijera, 307 iz 2003. je keva za ovu 308, da ne kažem Tito. Jedino što se sa 307 voziš i uživaš, a sa 308 nemaš vremena da blejiš po unutrašnjosti jer je svako dugme višak. Zanimaju te samo volan i menjač jer nema tu mnogo vremena za informisanje, osim na semaforu.
Pitam sada dugogodišnje vlasnike Pežoa: šta da radim? Da ga "utopim" ili čuvam?
P.S. pisaću još o njemu, samo da nađem malo više vremena