(205) 205 Mi16 R.I.P 26.9.08-26.9.09

Naslov: (205) 205 Mi16 R.I.P 26.9.08-26.9.09 7th Oktobar 2009, 13:44

SAN U JAVI

Sjedim na balkonu, bacam pogled u mračno nebo. Zašto gledam? Ne bih sad znao odgovoriti.Gasim još jednu cigaru i sipam po ko zna koju po redu čašicu domaće rakije, dok pitanja bez odgovora vise u zraku, i što je najgore, svako od njih nameće nova podpitanja na koja opet nemam ni riječ odgovora. Pitam kako se to desilo, što je moralo tako biti, kako bi bilo da nije tako bilo i tako u nedogled. Bila je to kratka priča, ali u mojim mislima duža čak i od ''Ane Karenjine'' Lava Nikolajeviča Tolstoja. Da li je ta priča nečiji san ili java, opet ni to, za sad, ne mogu odgovoriti. Nadam se da ću ubrzo riješiti i tu misteriju.
U standardnu svakodnevnicu ušetao je neko novi. Izgledom drugačiji od ostalih, a ćud? Na ovo pitanje odgovor biva grobna tišina ispunjena morem upitnika, ako se to već može smatrati odgovorom. Njegova ćud bivala je prilično nedokučiva, samo onaj ko je čuo za njegovu vrstu mogao je otkriti nešto o toj naravi. Imao je po 4 kandže na svakoj šapi, 16 zuba u svakom redu, jači od jačeg, oko 800 kilograma težine, a prema onima koji su upoznati sa njegovom vrstom, posjedovao je snagu kao 160 najboljih i najjačih konja zajedno. Također kažu da su nastali na poljima pored Tuluza. Crni ratnički nos njušio je plijen u svakom trenutku, plijen koji je inače bio predator, a postajao je manji od makova zrna na samu pomisao na njega, onakvog, đavolje crvene kože. On pripada vrsti koja je po prirodnim i svim mogućim zakonima proglašena kraljem životinja. Naravno, ko bi drugi bio nego LAV, i to ne bilo koji. Njegova vrsta nije široko rasprostranjena, naprotiv, vrlo je rijetka, ali po onim koji su došli u kontakt s njom vrjednija od bilo koje druge. Od ostalih vrsta lavova razlikuju se po mnogo čemu, ali se akcenat obavezno stavlja na iznimno veliku ratobornost.
Došao je niotkud. Niko nije mogao spoznati njegovu moć i veličanstvenost. Nije se htio miješati sa ostalima. Iziritirani njegovom tajanstvenošću, svi su željeli na bilo koji način da ga isprovociraju, da čuju barem i njegovu najtišu riku, čak i ući u duel sa njim. Ovo zadnje se najčešće dešavalo. Duel za duelom, svi su završavali istim finalnim skorom. Ime pobjednika? Jedno odveć dosadno retoričko pitanje, toliko puta postavljeno. Svi poraženi imali su pretežno iste povrede: 4 široke linije boje krvi poraženog povučene u istom pravcu i otprilike jednakim razmacima, pa zatim na nekoliko drugih mjesta novi set tih istih linija, a ondje gdje je nekad bio vrat je neki ne baš lijep oblik obojen nijansama crvene boje. Te linije iste su kod svih. Prvi dan u novoj sredini i već je postao vladar. Ništa čudno za lava, pogotovo đavolje crvenog. Kad je izazivača u potpunosti nestalo, lav je postao svjestan nečeg što je bilo izvjesno od prve milisekunde dolaska; ne postoji niko moćniji od njega. Ta spoznaja je bila prelomni moment. Lav je postajao sve agresivniji, mislio je da ga niko drugi ne može poraziti ali nije shvatao da je onaj koji ga može poraziti toliko blizu da mu bliži biti ne može – on sam. To je ujedno i slabost njegove vrste; njegova moć se, ako se ne kontroliše kako treba, može lako pretvoriti u slabost. Navedeni strahovi se obistiniše, šesti dan od njegovog dolaska. Taj dan prestade kucati ratničko srce, a najjača zvijezda ne nebu zasja kako nikad do tada nije zasjala, a čini se da je natjerala i nebo da zaplače. Stade luda muzika, ali prilično čudno, imam osjećaj kao da ima još instrumentale nakon ovog zadnjeg refrena. San se prestade sanjati, ali začudo, buđenje nije uslijedilo kao što bi inače i trebalo, oblak sna neumorno čeka da se u njemu nađu nove boje.
I dalje sjedim na balkonu, gledam u zvijezde na mračnom nebu. Ne znam zašto, sve mi se čini da su zvijezde stale u oblik lava, ali kad god trepnem, taj oblik nestane, ali za par sekundi nekako uočim istog zvjezdanog lava, samo u drukčijem stavu. Mislim se u sebi, da opet nisam pretjerao s kojom čašicom više, pa bacim pogled po balkonu i – vidim prilično isto što i inače, nikakvih promjena. Da li to znači da taj lav još gleda mjesto s neba gdje je za 6 zadnjih i najljepših dana ostvario pobjede najvećeg kvantiteta i kvaliteta ikad? Ne znam, samo bih htio tog lava pogledati oči u oči, da ga pitam. Ako je to istina, vjerujem da je barem sudbinski određeno, i da će se kao potvrda da se ništa ne dešava slučajno, pojaviti drugi lav, isti takav, iz iste vrste, s neznatnim razlikama, da njegovim bojama popunim još uvijek prazni oblak sna, da nastavim nedosanjano, ali ne i da ga završim, da nikada ne stavim tačku na njegov oblak, da potraje vječno. Kao što ne želim staviti tačku na taj san, tako ni ovaj veliki skup riječi neću završiti tačkom !